Dana 18. rujna 2005. godine zajednički čemo obilježiti vrlo važan događaj za našu Popovaču. Naime, 14. rujna 1945. godine, točno prije 60 godina, Dekretom Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu br. 6557/45. - nadbiskup zagrebački dr. Alojzije Stepinac imenovao je Popovaču, dotadašnju filijalu župe Voloder - samostalnom župom, a novoizgrađenu crkvu sv. Alojzija Gonzage - župnom crkvom.

    Svečani proglas te odluke izvršio je 7. listopada 1945. godine delegat Dr.Franjo Rant  ludinski župnik uz veliko mnoštvo vjernika i na radost Popovčanima. Prvim privremenim upraviteljem bio je imenovan vlč. Dragutin Delija, kapelan iz Volodera. Na temelju crkvene spomenice i svjedočanstva još uvijek živih župljana i sudionika toga vremena, želim istaknuti neke momente koji nam govore o tim teškim vremenima. Iz krvi mučenika rađali su se prvi krščani. Mučenička krv ugrađena je i u temelje ove mjesne Crkve. Prvi upravitelj, mladi svečenik vlč. Delija i vlč. Jakov Ladič, koji je imenovan župnikom ove župe, ali zbog straha nije preuzeo dužnost, bili su žrtve zajedno s mnogim svečenicima i vjernicima u poslijeratnoj histeriji i neprijateljskoj kampanji prema Crkvi. I največi pokrovitelj naše župe, nadbiskup zagrebački, sada blaženi Alojzije Stepinac bio je žrtva tog mračnog vremena komunističke vladavine.

    Ni vlč. Nikola Iverovič, popovački župnik, nije imao mirne dane u Popovači. Bio je na mrtvo premlačen tek na početku svoga djelovanja. Prijetili su mu i pisali parole po zidovima popovačkih kuča: Dolje kapitalistički pomagači! Dolje klerofašist; Dolje Papa; Dolje Rim i još mnoge druge pogrdne riječi. No, izdržalo se jer neprijatelji Crkve nisu znali ni vjerovali da je ljubav prema Bogu i Crkvi kod njezinih službenika i vjernika veča od straha i bilo kakvih prijetnji. Župa Popovača je preživjela i razvijala se dalje.

    Iako svečenici nisu imali župnu kuču više od dvadeset godina več su bili podstanari, ipak svojom upornošču i zalaganjem drugi popovački svečenik Juraj Kuhtič uspio je s vjernicima podiči novu kuču i tako se 1961. godine riješio briga i uvjeta koji muče podstanare. Vlč. Juraj ugradio je 34 godine svoga marljivog rada u ovu župu.

    Naslijedio ga je vlč. Stjepan Hlevnjak koji je marljivošču i samozatajnošču učinio mnogo na materijalnom i duhovnom planu župe. Obnovio je popovačku crkvu od krovišta do temelja. Niknula su i prva duhovna zvanja. Vlč. Stjepan imao je velike planove za ovu župu, ali Gospodin i crkveni poglavari imali su drugačije, svoje planove. Vjerujem da se raduje s nama iz vječnosti.

    Vrlo kratko, samo godinu dana, župnikom je bio vlč. Ivan Vragovič ml. koji je osnovao molitvenu zajednicu živu krunicu.

    Popovača kao župa raste od svog osnutka, danas broji preko 4000 vjernika. Osim domačih Moslavaca, ovdje su se doselili iz Rame, Šimiča i drugih dijelova BiH i tako povečali zajednicu vjernika. Popovačka bolnica je drugi dom za oko 800 bolesnika s mnogim duševnim problemima iz cijele Hrvatske. Brinemo i o njihovim duhovnim i vjerničkim potrebama držeči se izreke dobro kao živa voda probija put, teče naprijed, a zlo kao otpad nestaje u zaboravu.

    Dragi vjernici, vjerujem da čemo svi koji volimo svoju Crkvu - svoju župu, i u buduče zajedno učiniti sve - ugraditi svoju ljubav, brigu i trud, da če to biti zalog nade za ljepšu i bogatiju budučnost Popovače kao mjesta i župe i da čemo slaviti još mnoge obljetnice.

 Vaš župnik Nikola Sanjkovič

 

SAKRAMENAT POKORE ILI ISPOVIJEDI

    Svatko se od nas osječa grešnikom. U svom životu mnogo puta činimo propuste. Stoga je potrebno neprestano obračati se. I sama riječ pokora u biblijskom rječniku znači obračenje. Gospodin Isus je ustanovio i poseban sakramenat obračenja - ispovijed. Dužnost nam je od vremena do vremena zastati i ispitati se gdje smo, kako smo

živjeli u skladu s Kristovom zapovijedi ljubavi. Pred Crkvom - koju zastupa svečenik - priznajemo svoje slabosti i grijehe. To činimo u vjeri, svjesni da je Bog milosrđe i praštanje. On nas nikada ne odbacuje, nego nas želi podiči i dati nam snage kako bismo nastavili svoj životni put. Svi osječamo i potrebu drugome reči svoje grijehe, drugome se izjadati. No, na ispovijed ne idemo tek radi nekog duševnog olakšanja nego zbog vjere da je Bog ljubav i milosrđe, pa ako nas svatko odbaci, on nas neče nikada odbaciti. Prihvača nas onakve kakvi jesmo - siromašne i slabašne, ali nam pruža ruku milosrdnicu. Zato je to sakramenat pouzdanja i očitovanja naše vjere u milosrđe i spasenje Boga našega.

    Nadalje, sve riječi i znakovi života koje nam pruža radosna vijest na našem putovanju, govore nam da moramo ljubiti Gospodina svojega Boga svim srcem, svom dušom i svom pameti, a - isto tako snažno - moramo ljubiti svoga bližnjega kao sami sebe. Izvan te ljubavi ne možemo susresti Duha trojedinoga Boga. Ali kad nastojimo zajedno sa Sinom Božjim koračati tim uskim putem ljubavi, možemo smatrati da su nam upravljene riječi iz Poslanice Ivana apostola: Pred njim čemo umiriti svoje srce - ma za što nas naše srce osuđivalo - jer je Bog veči nego naše srce!

 

 

 

SAKRAMENAT BOLESNIČKOG POMAZANJA

    Za svoga života Krist je posebnu brigu iskazivao bolesnima: blagoslivljao ih je i liječio. Slao je i svoje apostole da liječe bolesne. Sv. Jakov apostol nam svjedoči o prastaroj praksi Crkve koja je bolesnima dijelila sakrament bolesničkog pomazanja.

    Taj sakrament daje posebnu milost da se suoblikujemo s Kristom patnikom. Bolesniku je najteže očuvati duševni mir i pouzdanje. Ovaj sakramenat, ako se vjerom prima, upravo daje snagu Duha Božjega kako bi bolesnik, poput Krista, s punim pouzdanjem u Boga prihvatio svoju bolest i nevolje koje ona sa sobom donosi. Ta mirnoča i pouzdanje koje unosi u dušu bolesnikovu Duh Kristov, pomaže i njegovu tjelesnom ozdravljenju. Stoga bolesničko pomazanje nije posljednja pomast, kako se to zna u narodu zvati, nego sakramenat koji se daje svim teže bolesnima da bi dobili snage Božje te svoju bolest podnosili krščanski, u vjeri i nadi. Nije stoga dobro odgađati primanje ovog sakramenta jer snaga Duha Kristova bolesnika i tjelesno i duhovno osnažuje. Ovaj sakrament se može podijeliti i starcima kojima su snage znatno popustile, iako nije po srijedi opasna bolest.

    Buduči da je i bolesničko pomazanje znak zajedničke brige za bolesnike cijele Crkve, preporučuje se da se kod bolesnika skupi barem bliža rodbina i prijatelji koji če sudjelovati u obredu. Otvorenost bolesnika i cijele zajednice Duhu Božjemu plodno je tlo da ga milost i snaga Božja prožmu i olakšaju mu duhovne i tjelesne boli koje ga tište.

 

 

 

ŽUPNICI ŽUPE POPOVAČA OD 1945. - 2005.

    Od osnutka župe Popovača župom je upravljalo nekoliko svečenika. Njihova imena i djela trebaju nam ostati u trajnoj uspomeni.

DRAGUTIN DELIJA - prvi privremeni upravitelj župe. Rodio se 14. I. 1918. u Donjoj Vlahinički, u župi Velika Ludina. Za svečenika ga je zaredio nadbiskup Stepinac 6. VI. 1943. Bio je kapelan u župi Voloder. Mučki je ubijen 1.XII.1945. iz zasjede. Krivci nisu kažnjeni, niti ih je itko tražio.

JAKOV LADIĆ - imenovan je za upravitelja župe Popovača 1945. Došao je u Popovaču, ali se vratio natrag zbog vjernika i rodbine u svoje Međimurje. Ubijen je 12. XII. 1949. u Novom Beogradu gdje je bio na prisilnom radu.

NIKOLA IVEROVIĆ - prvi župnik župe Popovača. Rođen je 2. X. 1918. u Vojakovcu, u župi Carevdar. Za svečenika ga je zaredio nadbiskup Stepinac 29. VI. 1944. Župnik je u Popovači od 1945. do 1959. Radi poratne nestašice klera, iz Popovače je privremeno upravljao župom Voloder i Ludina. Tu je proživio strašne poratne godine progona Crkve i svečenika u komunističkom režimu. Čvrsto je stajao na obrani Božjih i ljudskih prava, braneči slobodu djelovanja Crkve. Zato su ga na mrtvo prebili. Misleči da je mrtav, ostavili su ga u lokvi krvi i otišli. Ipak su se zločinci prevarili jer je njihova žrtva ostala živa. Sve svoje smrtne patnje koje je proživio, Iverovič je detaljno opisao prije svoje smrti i predao kardinalu Franji Kuhariču. Iz Popovače je premješten u župu Sv. Ivan Žabno gdje je vršio službu dekana i župnika sve do svoje smrti 15. IV. 1979. Pokopan je na groblju u Sv.Ivanu Žabno 17. IV. 1979.

JURAJ KUHTIĆ - drugi župnik župe Popovača. Rođen je 29. I. 1931. u Braslovlju, u župi Rude kraj Samobora. Zaređen je za svečenika 29. VI. 1957. u Zagrebu. Službu kapelana vršio je u Radoboju. U srpnju 1959. imenovan je župnikom u Popovači. Bez župne kuče bio je podstanar, kao i njegov prethodnik Iverovič, u kuči gospođe Kopčič. Teškom mukom uspio je s vjernicima sagraditi župnu kuču. Naime, komunisti mu je nisu dali graditi pa je gradio obiteljsku koja je kasnije postala župnom. Marljivo i s puno muka okupljao je Kuhtič vjernike, a posebno je rado primio doseljenike iz Rame. Umro je 7. XI. 1995. u Popovači. Pokopan je u župnoj grobnici u Popovači 10. XI. 1995. Sprovod je vodio mons. Juraj Jezerinac, pomočni biskup zagrebački.

  

STJEPAN HLEVNJAK - treči župnik župe Popovača. Rođen je 28. I. 1950. u župi Bednja. Roditelji su mu bili Janko i Josipa r. Mostečak. Bio je najmlađi od petero brače. U Bednji je završio osnovnu školu, a nakon toga sjemenišnu gimnaziju na Šalati. Studij teologije završio je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, a 27. VI. 1976. zaređen je za svečenika. Svoju svečeničku službu započeo je u župi sv. Jeronima u Zagrebu kao kapelan. Župu Sladojevce vodio je 12 godina, a bila mu je povjerena na upravljanje tijekom četiri godine i župa Cabuna. 1993. godine premješten je u Popovaču. Devet godina vršio je savjesno župničku službu u Popovači, a nakon toga premješten je u Vrbovec gdje je nakon deseto-mjesečne službe iznenada preminuo. Popovčane je osvojio svojom ležernošču i jednostavnošču. Umro je 25. VI. 2003. godine nakon odslužene mise. Pokopan je u Vrbovcu 27. VI. 2003. Sprovod je vodio mons. Josip Mrzljak, pomočni biskup zagrebački.

IVAN VRAGOVIĆ ml. - četvrti župnik župe Popovača. Rođen je 5. XII. 1958. u župi Ljubeščica. Osnovnu školu završio je u Lubeščici, sjemenišnu gimnaziju na Šalati. Studij teologije završio je na Bogoslovnom fakultetu, a 24. VI. 1984. zaređen je za svečenika. Vršio je kapelansku službu u župama Zajezda, Sv.Ivan Zelina i Sv.Blaž u Zagrebu. Bio je kratko upraviteljem župa Zdenčina i Popovača. Danas je župnik u Brezničkom Humu.

 

 

 

NIKOLA SANJKOVIĆ - peti župnik župe Popovača. Rođen 22. VI. 1955. u Novakovcu u župi Dekanovec u Međimurju. Župu vodi od 22. VIII. 2004. godine.

 

 

KRONIKA ŽUPE

Prva Pričest
Ove godine 1. V. bilo je posebno radosno u našoj župi. Učenici III. razreda i još poneki stariji primili su prvi puta Isusa u sv. Pričesti. Bilo je 66 prvopričesnika, a crkva je bila premalena da primi sve njihove uzvanike. Ove godine nismo imali zajedničku zakusku jer su neki roditelji brže odveli svoju djecu kučama gdje su napravili slavlje. Želio bih u budučnosti da zajednički na trenutak skromno proslave djeca, roditelji i vjeroučitelji sa svojim župnikom. Malo se roditelja ispovjedilo i pričestilo.

 

Gosti župe
Bogoslovski oktet - glazbeni sastav naših bogoslova iz Zagreba pjevao je na župnoj misi 8 . V. 2005. Svojim dolaskom i pjesmom razveselili su vjernike i duhovno ih potaknuli da ih prate svojom molitvom na njihovom životnom putu. Isti dan na jutarnjoj i dječjoj misi pjevala je i svirala obitelj Cindrič iz župe sv. Nikole iz Čakovca. Svojim nastupom posvjedočili su kako se cijela obitelj daje za dobro i potrebe župne zajednice i Crkve.

 

Sv. Potvrda 2005.
          U subotu 28. svibnja 2005. bilo je posebno svečano u župi Popovača. Župu je pohodio mons. dr. Vlado Košič, pomočni biskup zagrebački. Predvodio je svečanu misu pod kojom je podijelio mladima  iz župe sakrament krščanske zrelosti, sv. Potvdu. Na početku mise biskupa je pozdravila  krizmanica Katarina Pavličevič. Krizmanici su darovali biskupa lijepom slikom s Likovne kolonije Zorka Sever  i tako pomogli izgradnju pastoralnog centra u župi Popovača.
Ministranti i djevojčice na duhovnim vježbama
          Stariji ministranti od V. do VIII. razreda sudjelovali su na kraju školske godine na duhovnim vježbama ministranata na Šalati u Zagrebu. Nekoliko djevojčica osmoga razreda sudjelovalo je, isto tako, na susretu djevojčica kod časnih sestara Karmeličanki na Vrhovcu u Zagrebu.

 

Župni blagdan  sv. Alojzija Gonzage
U Popovači je na Alojzijevo uvijek svečanije. Več od prije to je bio sajmeni dan kada su iz svih okolnih mjesta ljudi ovamo dolazili. Danas je sajam samo prve subote u mjesecu i mnogi, koji su se okupili na Alojzijevo, došli su kao vjernici proslaviti blagdan. Bilo je posebno svečano več od jutarnjih sati, od rane sv. mise koju je predvodio vlč. Nikola Sanjkovič, župnik. Svečanu poldanju misu predvodio je i propovijedao mons. dr. Valentin Pozaič, pomočni biskup zagrebački. Mons. Pozaič najmlađi je biskup u Zagrebu, a posvečen je na blagdan sv. Josipa, 19. III. 2005. u zagrebačkoj katedrali. Dolazi nam iz redovničkog staleža. Svečanost su uzveličali i hodočasnici iz drugih župa, posebno vjernici iz župe Voloder u prekrasnim narodnim nošnjama. Na sv. misi bili su prisutni i članovi opčinske vlasti na čelu s novim načelnikom Opčine Popovača ing. Josipom Miškovičem

 

Hodočašča
I ove godine naši župljani hodočastili su, ne samo u naša svetišta u domovini: Mariju Bistricu, Trsat, Vočin, Ludbreg, več smo jednim autobusom hodočastili na naše II. župno hodočašče u Lurd. Na našem hodočasničkom putu pohodili smo Torino, Avignon, Milano i Padovu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VRIJEDAN PODATAK

U župi Popovača od 1945. do 2005. godine bilo je:

Krštenih	2338
Umrlih	2254
Vjenčanih	822

Izdaje: RKT. ŽUPA SV. ALOJZJA GONZAGE - POPOVAČA
Odgovara: Nikola Sanjkovič, župnik