Stranica 2 od 4
| RAZMIŠLJANJE O SVEĆENIŠTVU... |
Crkva kao zajednica vjere u Isusa Krista ima svoje predvoditelje; papu, biskupe, svečenike i đakone, a u novije vrijeme sve više se uvode i posebne službe kao što je služba čitača i akolita. Svi ti redovi i službe su Crkvi potrebni da bi mogla vršiti svoju osnovnu zadaču: navješčivati evanđelje i slaviti sveta otajstva. Istina, svi su krščani pozvani da riječju i životom svjedoče o istini i životu što su primili. To je opče svečeništvo vjernika. Ipak, crkva kao uređena zajednica, ima i ljude koji se na poseban način posvečuju službi navješčivanja evanđelja i slavljenja svetih otajstava. To je ministerijalno svečeništvo kojim se prima neizbrisiv biljeg i naročita milost za vršenje službe. Danas redovito đakoni i svečenici polaze posebne škole, završavaju teologiju a onda ih prema apostolskom predanju biskupi rede polažuči na njih ruke i zazivajuči Duha Svetoga. I pred suvremenu Crkvu se iznova postavlja problem svečenika. Krist poziva i današnje apostole, to jest svečenike. Nitko ne može sam sebe izabrati i pozvati u svečeništvo. U Crkvi postoje samo izabrani i pozvani svečenici, a ne samoizabrani i samopozvani. Svečenik ne izabire sam sebe, niti ga izabire zajednica, on nije niti može biti delegiran od strane zajednice. Svečenik je izabran od Boga, iz zajednice, za zajednicu. Bog je autor i inicijator svečeničkoga zvanja. Zvanje je dar, poklon Božji. Taj dar dolazi nam na konkretan način preko Crkve. Preko Crkve Bog nas izabire, poziva, posvečuje i šalje. Bez Crkve nema svečeništva. Pravi svečenik je onaj kojega je Crkva izabrala, posvetila i apostolskom zadačom i poslanjem obdarila. Svečeništvo je u službi Crkve, u službi naroda Božjega. Stoga Crkva ima svu vlast u pogledu svečeništva. Tu vlast ima od Krista. Da nema Crkve, ne bi bilo ni svečeništva. Apostoli, upravo zato što su od Krista izabrani, ne djeluju u svoje ime, svojom snagom, svojim autoritetom, nisu apostoli za sebe. Apostoli djeluju u Kristovo ime i po njegovoj volji. Sredstvo su Kristovo. Krista primaju ne primaju za sebe u prvom redu, nego za druge i dužnost im je to drugima dati i prenijeti. Svečenik je današnji apostol i sve rečeno vrijedi i za njega. Drugi vatikanski sabor naziva svečenika "živim oruđem Krista Vječnoga Svečenika" (PO 12). | Isus je izabrao dvanaest apostola, dvanaest različitih ljudi, osobnosti, naravi, temperamenata, zanimanja. Izabrao je nekoliko brače. Izabrao je za apostole i mlađe i stare, i učene i neuke, i revne i grešnike. I danas On tako čini i savršeno spaja jedinstvenost i različitost u svečeništvu. Svečeništvo je jedinstveno, jer je dar Božji, jer dolazi od Boga. Bog preko crkve izabire, zove, posvečuje, šalje! To je njegovo pravo, a ne moje. Opasno bi bilo uzurpirati Božje pravo! Opasno bi bilo poigravati se s Božjim darom! Opasno bi bilo poučavati Krista kakav treba biti svečenik, a ne prihvačati Kristov lik svečenika i dati se poučiti od Krista!Čovjeku koji je opsjednut raznim glasovima koji ga udaljuju od Boga i njega samog potreban je jedan glas, učitelj koji če ga usmjeriti prema Bogu, dovesti Bogu, spojiti ga s Bogom. Potreban mu je glas koji govori istinu, ljubav, život, sreču, osmišljenje, radost, mir… To mu pruža svečenički glas. Svečenik je u službi čovjekovoj kako bi ga povezao s Bogom usrečio ga u njemu samome. Svečenik svojim propovijedanjem, kateheziranjem, savjetom, razgovorom, ispovijedi, poukom, vođenjem župe upučuje ljude na Boga, dakle na njihov izvor, počelo, smisao i cilj. Nema čovjeka bez Boga. To je istina koju svečenik navješta.  |