Sv. Alojzije
ŽUPNI LIST POPOVAČE
Br.7
POPOVAČA, 21.6.2006.
Sv. ALOJZIJE GONZAGA
zaštitnik mladeži i nebeski zaštitnik naše župe
Prije nego li napišem nešto o njegovom životu upitao bih, ponajprije, "mlada i neiskusna srca" koliko bi od njih u današnjem vremenu ostavilo sav svoj imetak, sve svoje bogatstvo, dotadašnji život krenulo pravim putem prema životu u istini i siromaštvu. Takav je naime, bio Alojzije Gonzaga koji je napustio sjaj kneževski i kraljevskih dvorova i zamijenio ga poniznim jednostavnim i strogim redovničkim životom. Večina bi ondašnjem vremenu ovaj čin Alojzija shvatilo kao ludost, no gledano u smjeru vjere, zadobiva pravi smisao. Naravno, onaj tko ne shvača jezik i smisao vjere, neče shvatiti ni Gonzagin postupak. Alojzije Gonzaga rodio se 9.ožujka 1568. u Castiglioneu / Italija u vrijeme snažne obnove pokrenute Tridentskim koncilom. Njegova vodilja kroz krščanski odgoj bila je njegova majka Dona Marta koja nije bila samo visoka plemkinja, več daleko više duboka krščanka. Malome Alojziju usađivala je od malena ljubav prema molitvi, obračanju i razgovoru s Bogom. Valja spomenuti da je Alojzije u djetinjstvu veoma rado molio, što znači da je ozbiljno shvačao važnost vjere, s kojom je preko molitve bio u stalnom dodiru. Stvarnost Alojzijeve molitve, za koju ga je odgojila majka, za nas je samo jedno svjedočanstvo više o važnosti molitve u životu krščanina. A poznata nam je izreka: "Kako moliš tako vjeruješ". Drugu vrlinu, koju mu je majka, također, usadila bila je njegova ljubav prema siromasima; makar je on spadao u skupinu imučnih i socijalno zbrinutih ljudi, naučio je od malena pomagati nezbrinutima. | Treča vrlina koja je resila Alojzija bila je njegova nevinost koju je obečao na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1578. u crkvi Presvete Bogorodice u Firenzi. Nekoliko godina kasnije, točnije, u studenome 1585. stupio je u isusovački novicijat u Rimu. To je vrijeme kušnje koju svaki redovnički kandidat / i kandidatica / mora provesti na početku redovničkog života, u određenoj kuči pod vodstvom več formirane redovničke osobe. Svršivši novicijat, započeo je svoj studij nauka na glasovitom rimskom kolegiju, od kojeg se razvila današnja Gregoriana. Tu se povjerio duhovnom vodstvu jednog od najučenijih ljudi svog vremena - Robertu Bellarminu koji je kasnije postao kardinal i svetac. U svojoj 23. godini bio je, kao i mnogi tada, pogođen opakom epidemijom kuge te je i od nje umro, rekli bismo premlad, ali zreo za vječnost. Danas u svijetu vlada naivnost mladih ljudi koji brzo padaju pod navalama alkohola, droge i drugih negativnih utjecaja ovisnosti. Naime, život nije lagan, u životu treba trpjeti, usklađivati svoj život prema nauci našega Spasitelja Isusa Krista. Sv. Alojzije Gonzaga uspio je sve posložiti na pravo mjesto u svom kratkom životu i postiči svetost. Nije se rodio kao svetac več je to postao. Slaveči naš župni blagdan sv. Alojzija Gonzage pozvani smo svi da se ugledamo u našeg nebeskog zaštitnika i nasljedujemo one vrline koje su resile njegov život ovdje na zemlji. Molitva, ljubav prema bližnjima, siromašnima i da sačuvamo čistoču srca prema Bogu. |
| RAZMIŠLJANJE O SVEĆENIŠTVU... |
Crkva kao zajednica vjere u Isusa Krista ima svoje predvoditelje; papu, biskupe, svečenike i đakone, a u novije vrijeme sve više se uvode i posebne službe kao što je služba čitača i akolita. Svi ti redovi i službe su Crkvi potrebni da bi mogla vršiti svoju osnovnu zadaču: navješčivati evanđelje i slaviti sveta otajstva. Istina, svi su krščani pozvani da riječju i životom svjedoče o istini i životu što su primili. To je opče svečeništvo vjernika. Ipak, crkva kao uređena zajednica, ima i ljude koji se na poseban način posvečuju službi navješčivanja evanđelja i slavljenja svetih otajstava. To je ministerijalno svečeništvo kojim se prima neizbrisiv biljeg i naročita milost za vršenje službe. Danas redovito đakoni i svečenici polaze posebne škole, završavaju teologiju a onda ih prema apostolskom predanju biskupi rede polažuči na njih ruke i zazivajuči Duha Svetoga. I pred suvremenu Crkvu se iznova postavlja problem svečenika. Krist poziva i današnje apostole, to jest svečenike. Nitko ne može sam sebe izabrati i pozvati u svečeništvo. U Crkvi postoje samo izabrani i pozvani svečenici, a ne samoizabrani i samopozvani. Svečenik ne izabire sam sebe, niti ga izabire zajednica, on nije niti može biti delegiran od strane zajednice. Svečenik je izabran od Boga, iz zajednice, za zajednicu. Bog je autor i inicijator svečeničkoga zvanja. Zvanje je dar, poklon Božji. Taj dar dolazi nam na konkretan način preko Crkve. Preko Crkve Bog nas izabire, poziva, posvečuje i šalje. Bez Crkve nema svečeništva. Pravi svečenik je onaj kojega je Crkva izabrala, posvetila i apostolskom zadačom i poslanjem obdarila. Svečeništvo je u službi Crkve, u službi naroda Božjega. Stoga Crkva ima svu vlast u pogledu svečeništva. Tu vlast ima od Krista. Da nema Crkve, ne bi bilo ni svečeništva. Apostoli, upravo zato što su od Krista izabrani, ne djeluju u svoje ime, svojom snagom, svojim autoritetom, nisu apostoli za sebe. Apostoli djeluju u Kristovo ime i po njegovoj volji. Sredstvo su Kristovo. Krista primaju ne primaju za sebe u prvom redu, nego za druge i dužnost im je to drugima dati i prenijeti. Svečenik je današnji apostol i sve rečeno vrijedi i za njega. Drugi vatikanski sabor naziva svečenika "živim oruđem Krista Vječnoga Svečenika" (PO 12). | Isus je izabrao dvanaest apostola, dvanaest različitih ljudi, osobnosti, naravi, temperamenata, zanimanja. Izabrao je nekoliko brače. Izabrao je za apostole i mlađe i stare, i učene i neuke, i revne i grešnike. I danas On tako čini i savršeno spaja jedinstvenost i različitost u svečeništvu. Svečeništvo je jedinstveno, jer je dar Božji, jer dolazi od Boga. Bog preko crkve izabire, zove, posvečuje, šalje! To je njegovo pravo, a ne moje. Opasno bi bilo uzurpirati Božje pravo! Opasno bi bilo poigravati se s Božjim darom! Opasno bi bilo poučavati Krista kakav treba biti svečenik, a ne prihvačati Kristov lik svečenika i dati se poučiti od Krista!Čovjeku koji je opsjednut raznim glasovima koji ga udaljuju od Boga i njega samog potreban je jedan glas, učitelj koji če ga usmjeriti prema Bogu, dovesti Bogu, spojiti ga s Bogom. Potreban mu je glas koji govori istinu, ljubav, život, sreču, osmišljenje, radost, mir… To mu pruža svečenički glas. Svečenik je u službi čovjekovoj kako bi ga povezao s Bogom usrečio ga u njemu samome. Svečenik svojim propovijedanjem, kateheziranjem, savjetom, razgovorom, ispovijedi, poukom, vođenjem župe upučuje ljude na Boga, dakle na njihov izvor, počelo, smisao i cilj. Nema čovjeka bez Boga. To je istina koju svečenik navješta.  |
| KRONIKA ŽUPE |
KRIŽNI PUT MLADIH Mladi i ovogodišnji krizmanici več treču godinu organizirano u korizmi imaju križni put kroz župu. Prva postaja i zadnja uvijek započinju i završavaju u župnoj crkvi sv. Alojzija Gonzage. Ostale postaje križnog puta imali su u prirodi: šumi, vinogradima i livadama. Oko osamdesetak mladih krizmanika i ostalih vjernika, kroz nepunih pet sati hoda, molitve i duhovne pjesme, u duhu vjere proživljavali su otajstvo Kristove ljubavi prema nama ljudima; otajstvo njegove patnje, smrti i uskrsnuča. Ovo pokorničko slavlje Križnog puta završili smo, s duhovnim oduševljenjem i radošču. Zahvalni vlč. Nikoli Sanjkoviču, župniku koji je zajedno s nama hodočastio i udijelio svoj blagoslov na kraju križnog puta. SLAVLJE PRVE PRIČESTI Njih 41 dječaka i djevojčica po prvi put pristupili su  Stolu Gospodnjem primivši uskrslog Isusa pod otajstvenim prilikama posvečena Kruha i Vina.  Nedjelja 14. svibnja 2006. bila je najradosnija i najsvečanija Isus se nastanio u srcima naših najmlađih. SAKRAMENT SVETE POTVRDE Subotu 27.svibnja 2006. u našoj župi je bila svečanost  podjele sakramenta svete Potvrde. Bio je 51 krizmanik, učenici osmog razreda. Primili su dar djelotvorne prisutnosti Duha Svetoga. Njegovo svjetlo, jakost i mudrost, neminovno su potrebni svakom vjerniku koji želi |  biti vjeran Isusu i svom krsnom savezu s Bogom. Biti vjeran Bogu znači ostvarivat i vlastitu sreču i radost života. Djelitelj ovog uzvišenog Sakramenta bio je izaslanik nadbiskupa Josipa Kardinala Bozaniča, kanonik. U svojoj riječi pobudio je srca krizmanika na ustrajnost u dobru i vjernosti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Želimo i mi da naši krizmanici osjete blagodat ovog sakramenta. Ne samo oni nego i njihove obitelji i svaka sredina u kojoj žive i djeluju.BLAGOSLOV VJERONAUČNE DVORANE Mnogo je truda i ljubavi uloženo u protekle dvije |
godine u
Sv. Potvrda 27. svibnja 2006. godine bila je prigoda za blagoslov tog prostora koji se predaje upravo mladima naše župe. Blagoslov je imao Mons. Danijel Labaš, kanonik. Tom prigodom nastupio je" KUD - Zrinski" iz Brodskog Stupnika.
| KRONIKA ŽUPE |
Otvorena je i izložba slika gospođe Bernarde Rundek Franič s temom "Život Isusa Krista" i izložene su tri slike: Benedikta XVI, Ivana Pavla II i bl. Alojzija Stepinca od gospodina Josipa Zeman. Slike koje je autor J. Zeman poklonio u trajno vlasništvo župe. Bernarda Rundek Franič akademska je kiparica i slikarica. Zaposlena je kao restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu. Okružena raznoraznim umjetninama pružila joj se prilika da na svom radnom mjestu kao likovna umjetnica iskuša sve likovne tehnike i materijale.  Bolje rečeno Bernarda se našla u pravo vrijeme na pravom mjestu gdje je njen raskošni talent došao do punog izražaja. Bernarda je svestrana umjetnica, vlada svim likovnim tehnikama ulja, pastela i akvarela, pastoga su i njene izložbe tematske. Ova postavljena, prezentira život Isusa Krista.
PJEVAČI Poznata je stara izreka "I ne samo da je molitva pjevanjem dvostruko vrijedna pred Bogom nego lijepo i ugodno ugađa uhu kod službe Božje gdje se znalački i od srca pjeva. Pjevači u okupljenom narodu Božjem sigurno u tom smislu imaju nezamjenjivu ulogu kao predvodnici. Tome pridonose prave liturgijske pjesme i prikladna glazbala kojima se veliča ime Božje. Želimo pohvaliti ovom zgodom naše pjevače koji se uz ne male žrtve okupljaju na probe i pripremaju za sudjelovanje na nedjeljnim misama. Posebno koordinatorima naših zborova g. Marku Koščalu, djevojčicama Ana Mariji Fofič i Nikolini Malekinušič učenicama osmogodišnje škole. Naše pjevače nagradili smo putovanjem kroz Slavoniju, unatoč kiši koja je padala cijeli dan našlo se lijepih trenutaka za druženje, molitvu i pjesmu. | DRUGA SINODA ZAGREBAČKE Dana 18. svibnja 2006. u dvorani Doma kulture u Popovači održan je zajednički sastanak pod predsjedanjem biskupa Vlade Košiča, dr. Tomislava Markiča, tajnika Sinode, dekanadskih animatora i župnih animatora i svečenika našeg arhiñakonata o II Sinodi zagrebačke nadbiskupije. Rasprava je bila o građi za predsinodske rasprave koje se trebaju obraditi na razini župa i župnih zajednica,  razmjenila su se iskustva iz pojedinih župnih zajednica na teritoriju našeg arhiđakonata. O radu i temama rasprave u našoj župi govorila je gospođa Melita Pavlič. Ovo je prvi put u povijesti Zagrebačke nadbiskupije da su u sinodu uključeni i tzv. vjernici laici, Kristovi vjernici, vjernici koji žive u svijetu, koji nisu dio crkvene hijerarhijske strukture, ali su itekako Crkva. U našoj župi do sada smo imali pet rasprava na različite teme: NAJAVA HODOČAŠĆA 2006 15. srpnja - TRSAT Svi koji su zainteresirani za hodočašče trebaju se javiti zbog rezervacije autobusa. Prijaviti se možete u sakristiji nakon mise ili telefonom 044/679-722, najbolje nazvati do 8,00 sati ili poslije 20,00 sati. Prijave se primaju do 15. srpnja. Izdaje: |