Prije nego li napišem nešto o njegovom životu upitao bih, ponajprije, "mlada i neiskusna srca" koliko bi od njih u današnjem vremenu ostavilo sav svoj imetak, sve svoje bogatstvo, dotadašnji život krenulo pravim putem prema životu u istini i siromaštvu. Takav je naime, bio Alojzije Gonzaga koji je napustio sjaj kneževski i kraljevskih dvorova i zamijenio ga poniznim jednostavnim i strogim redovničkim životom. Večina bi ondašnjem vremenu ovaj čin Alojzija shvatilo kao ludost, no gledano u smjeru vjere, zadobiva pravi smisao. Naravno, onaj tko ne shvača jezik i smisao vjere, neče shvatiti ni Gonzagin postupak.

   Alojzije Gonzaga rodio se 9.ožujka 1568. u Castiglioneu / Italija u vrijeme snažne obnove pokrenute Tridentskim koncilom. Njegova vodilja kroz krščanski odgoj bila je njegova majka Dona Marta koja nije bila samo visoka plemkinja, več daleko više duboka krščanka. Malome Alojziju usađivala je od malena ljubav prema molitvi, obračanju i razgovoru s Bogom. Valja spomenuti da je Alojzije u djetinjstvu veoma rado molio, što znači da je ozbiljno shvačao važnost vjere, s kojom je preko molitve bio u stalnom dodiru. Stvarnost Alojzijeve molitve, za koju ga je odgojila majka, za nas je samo jedno svjedočanstvo više o važnosti molitve u životu krščanina. A poznata nam je izreka: "Kako moliš tako vjeruješ". Drugu vrlinu, koju mu je majka, također, usadila bila je njegova ljubav prema siromasima; makar je on spadao u skupinu imučnih i socijalno zbrinutih ljudi, naučio je od malena pomagati nezbrinutima.

Treča vrlina koja je resila Alojzija bila je njegova nevinost koju je obečao na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka 1578. u crkvi Presvete Bogorodice u Firenzi. Nekoliko godina kasnije, točnije, u studenome 1585. stupio je u isusovački novicijat u Rimu. To je vrijeme kušnje koju svaki redovnički kandidat / i kandidatica / mora provesti na početku redovničkog života, u određenoj kuči pod vodstvom več formirane redovničke osobe. Svršivši novicijat, započeo je svoj studij nauka na glasovitom rimskom kolegiju, od kojeg se razvila današnja Gregoriana. Tu se povjerio duhovnom vodstvu jednog od najučenijih ljudi svog vremena - Robertu Bellarminu koji je kasnije postao kardinal i svetac.

   U svojoj 23. godini bio je, kao i mnogi tada, pogođen opakom epidemijom kuge te je i od nje umro, rekli bismo premlad, ali zreo za vječnost.

   Danas u svijetu vlada naivnost mladih ljudi koji brzo padaju pod navalama alkohola, droge i drugih negativnih utjecaja ovisnosti. Naime, život nije lagan, u životu treba trpjeti, usklađivati svoj život prema nauci našega Spasitelja Isusa Krista. Sv. Alojzije Gonzaga uspio je sve posložiti na pravo mjesto u svom kratkom životu i postiči svetost. Nije se rodio kao svetac več je to postao. Slaveči naš župni blagdan sv. Alojzija Gonzage pozvani smo svi da se ugledamo u našeg nebeskog zaštitnika i nasljedujemo one vrline koje su resile njegov život ovdje na zemlji. Molitva, ljubav prema bližnjima, siromašnima i da sačuvamo čistoču srca prema Bogu.