U punini vremena dogodio se događaj Božjega dolaska u svijet i u povijest roda ljudskoga. Kad je božanska Osoba, vječni Sin Očev, rođen od Oca prije svih vjekova, Svjetlo od Svjetla, u krilu Djevice - Majke Marije, usvojio našu ljudsku narav i postao čovjekom za nas, dogodio se zaista Božji silazak k nama da mi ljudi budemo oslobođeni od grijeha i ponovno uzdignuti u dostojanstvo sinova i kčeri Božjih.

   To je sadržaj i smisao božičnog blagdana! Bez Isusa i njegove Majke Božič bi bio besmislen. Iskreno i radosno možemo slaviti Božič samo iskrenom vjerom u otajstvu Božje ljubavi. Među ljudima "se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga…da opravdani njegovom milošču, budemo, po nadi, baštinici života

   To je razlog da Božič unosi u duše radost, među ljude dobrotu a mir u savjesti ako se uistinu slavi s punom vjerom. "Pojavila se, doista, ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu…"(Tit 2,11-12). To je program obračenja u promjeni naših misli i shvačanja; to je program života kojim se mijenja svijet i ljudska zajednica; to

    Problemi su sve teži, krize sve dublje, teškoče života gotovo nepodnošljive. Krivi putovi odvode čovjeka u tjeskobe iz kojih ne vidi izlaza. Ne može se graditi ni život osobe ni život obitelji ni život naroda i bilo koje ljudske zajednice bez pravih vrijednosti duha, srca i savjesti. Iskustva su tragična. Mi vjernici vjerujemo da je Isus Krist svojom Božjom stvarnošču doista naš Put, Istina i Život (usp. Iv 14,6 ).

    Prihvačajmo Spasitelja u svoj život s Marijom. Ona ga je,

- sva Bezgrešna i sva Božja prihvatila kao Dar neba u naše ime i za svakoga od nas. Ona ga želi darovati svakome od nas: djetetu, mladiču, djevojci, ocu obitelji i majci, starcu i starici; ona ga pruža svakom čovjeku: bolesnom, klonulom, osamljenom, umornom, grešnom i očajnom. Neka svakom svojom molitvom pomogne da prihvati svim srcem svoga Spasitelja!

    Draga bračo i sestre, ovom prilikom zahvaljujem svima zajedno i svakom pojedinom za učinjeno dobro svim potrebnima, osamljenima, prisutnima raznim nevoljama. U ime svih pomognutih, utješenih, zaštičenih zahvaljujem svima koji čine dobro. Toplo zahvaljujem za vaše priloge u novcu i u naravi. Posebno veliko HVALA vama koji pomažete izgradnju našeg "Pastoralnog centra bl.Alojzija Stepinca".

    Da bi se pravo odgovorilo na pitanje Zašto iči na misu? Valja uvidjeti temeljnu razliku između osoba i stvari. Jedno je iči po nešto, iči negdje, a drugo je iči nekome! Kad se ide negdje po nešto, onda se obavlja posao. Onog trenutka kad je objekt dosegnut, tada je i cilj ostvaren. Toliko se puta hvalimo da smo negdje bili, gdje drugi nisu bili i doživjeli ono što drugima nije bilo moguče. Ljudi idu u planine, upučuju se u raznovrsne avanture po dalekim krajevima. Ljudi idu (uostalom, čovjek je biče koje hoda) i  čini se da je taj hod nezaustavljiv. Ljudi idu da bi našli nešto, za što misle da ih može ispuniti, da im može popuniti život. Idu da bi zaradili novac, da bi otkrili nove mogučnosti, da bi postigli nešto što do tada nisu imali. Danas bismo, ekonomskim rječnikom zboreči rekli: taj hod je kao trgovačko putovanje.

    Ima, međutim i druga vrsta hoda, koja ne odgovara na pitanje kamo idem? - nego komu idem?  Da, komu idem? - to je pravo pitanje! Nekad ne idem nikomu nego bježim od nekoga ( pa i od samoga sebe ), ali najčešče ipak idem - da bih došao nekomu. Doči nekome znači doči ususret. I tu naš hod dobiva osobitu ljepotu, buduči da je susret moguč tek kad je osvijetljen bojama povjerenja, nade i ljubavi. Možeš poči ususret samo onomu komu vjeruješ i tko ti vjeruje, nekomu koga jedva čekaš vidjeti, zagrliti, onomu s kim možeš podijeliti vlastiti život bez straha, u predanju i ljubavi! Tek to je prava radost putovanja.

    A znamo mi dobro kako li je blagoslovljen svaki korak ususret, jer ima snagu podiči s tla i osvojiti dušu, jer ima moč iznenada odagnati mrak ozarenim licima! Kako je blagoslovljen svaki korak ususret jer je najbolji lijek i sredstvo za pomlađivanje, jer je zreo plod davno posijanog prijateljstva i ljubavi. Kako je blagoslovljen onaj korak koji donosi poruku mira i radosti. A da bi se taj susret dogodio valja se uputiti Gospodinu ususret! Valja se s Gospodinom upoznati i sprijateljiti, uči u dom njegov, sjesti do njegovih nogu i poslušati mu glas, blagovati čista srca za njegovim stolom, u zahvalnosti.

    Sveta misa, kao događaj susreta s Gospodinom, uključuje ova četiri vida. Najprije, tu je okupljena zajednica Crkve u Kristovo ime. Potom, ta zajednica sluša Božju riječ na poseban način Kristovu poruku koja nam je sačuvana zapisana u evanđeljima, i nad tom porukom razmišlja, ispitujuči svoj život i određujuči se za budučnost.

   Vrhunac zajedništva ostvaruje se u sakramentalnom činu - u slavlju spomena Gospodnje muke, smrti i uskrsnuča i u sudioništvu - u tom otajstvu po sakramentalnoj pričesti Tijela i Krvi Gospodnje. I na kraju misa se ne dovršava, nego se pretvara u poslanje ljubavi: Idite i činite ono što je Isus činio u svijetu, ljubite svoju braču, osobito one

najmanje i najpotrebnije (pa čak i neprijatelje svoje - koji sve zlo izlažu na vas…) - i tako če Gospodin biti trajno s vama. Nedjeljno euharistijsko slavlje postaje radosni susret s Gospodinom, pa i onda kad smo u muci i nevolji, u poteškočama i problemima. Ta se radost izražava u riječi njegovoj upučenoj nama i našoj upučenoj njemu; izražava

se i u znaku - u samom dolasku i stavu, u prinosu i primanju njegova dara; izražava u zajedništvu se u Crkvi kao obitelji, zajednici brače i sestara u  Gospodinu; izražava se u poslanju u nastojanju da sudjelujemo u preobrazbi svijeta sve do ostvarenja kraljevstva Božjega.

 

Ima ljudi koji su nesretni zbog ženidbe, a neki zbog nje i propadaju. No mnogima je ženidba izvor sreče na zemlji i velika pomoč da postignu vječnu sreču u nebu. Zato je nužno znati o ženidbi, pa se na nju dobro pripraviti i u njoj ispravno živjeti.

    I tečajevi priprave u našoj župi koji se organiziraju dva puta godišnje upravo su zato organizirani da se mladič i djevojka dobro priprave za život u braku. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji Gaudium et Spes govori o goručim problemima današnjeg vremena, na prvo mjesto stavio je ženidbeni i obiteljski život. Naime, situacija u kojoj se nalaze te dvije osnovne institucije ljudskog života tako zabrinjava da im se mora posvetiti izuzetna pozornost, jer "spas osobe te ljudskog i krščanskog života usko je povezan sa sretnim stanjem u bračnoj i obitelskoj zajednici" (GS 47). I enciklika pape Pavla VI. Humannae vitae upučuje biskupima hitan poziv da zaštite ženidbu i naglase njezinu svetost: " Smatrajte ovo poslanje jednim od najprečih zadataka u sadašnjem vremenu" (HV30 ). Priprava na ženidbu ima veliku vrijednost za cijelu krščansku zajednicu, u prvom redu za ženidbene drugove, jer njihova odluka ne smije biti improvizirana i donesena na brzu ruku.

 

1. TEČAJ: 30. i 31. siječnja - 6. i 7. veljače 2009. u 18 sati u Domu kulture Popovača
2. TEČAJ: 29. i 30. svibnja - 5. i 6. lipnja 2009. u 18 sati u Domu kulture Popovača
ZA TEČAJEVE U ZAGREBU u 2009. godini informacije možete dobiti u župnom uredu.

IZGRADNJA DRUGOG DIJELA
PASTORALNOG CENTRA ŽUPE

    Na svojoj sjednici u mjesecu listopadu 2008. članovi ŽEV i ŽPV odlučili su povjeriti izgradnju druge zgrade izvoditelju "GRADNJA ILIĆ" d.o.o. iz Velike Ludine. Radovi su započeli odmah po potpisivanju ugovora. Radovi se izvode po etapama i do Božiča zgrada ako potraje dobro vrijeme trebala bi biti pod krovom. Drugi radovi nisu ni predviđeni u ovoj godini zbog financija. Temeljni kamen blagoslovio je 9. studenoga 2008. godine Mons. dr. Vlado Košič, pomočni zagrebački biskup uz prisutne svečenike vlč. Marka Zadravec, prefekta u Dječačkom sjemeništu i vlč. Nikole Sanjkoviča, župnika popovačkog. Bilo je prisutno veliko mnoštvo vjernika, mladih i starijih, KUD-a Popovača u narodnim nošnjama, DVD - Popovača u uniformama. Obred blagoslova završio je svečanom misom u crkvi sv. Alojzija Gonzage. Na misi pjevali su zbor djece i zbor mladih iz župe Popovača.

    Ove godine iz naše župe hodočastilo se u našoj domovini u Mariju Bistricu i Vočin, a izvan domovine u Svetu Zemlju i Lurd. Jedna grupa vjernika pod vodstvom prof. dr. Adalberta Rebiča upoznala je Isusovu domovinu. Posjetili su Betlehem, Nazaret, Jeruzalem, Ain Karen i druga sveta mjesta.

 

    U nedjelju 11. svibnja 2008. u crkvi sv. Alojzija Gonzage 38 učenika trečeg razreda osnovne škole primilo je Prvu Pričest. Crkva je bila premala da primi sve uzvanike naših prvopričesnika. Nakon sv. mise i zajedničkog slikanja u crkvi, u našem Pastoralnom centru bio je pripremljen domjenak za naše prvopričesnike, roditelje i njihove goste.

 

 

 

    U nedjelju 1. lipnja 2008. također u našoj crkvi sveti sakrament Potvrde podijelio je učenicima 8. razreda Preč. Boris Balenovič, moderator NDSu Zagrebu.

 

 

    U Popovači je jedno proštenje godišnje i to na dan sv. Alojzija Gonzage - 21. lipnja. Ove godine svečanu misu predvodio je dr. o. Nikola Stankovič, profesor na Filozofskom fakultetu DI u Zagrebu uz koncelebraciju svečenika kutinskog dekanata. Neki novi Popovčani ne vole doči u svoju crkvu na dan svoga zaštitnika. Još nisu otkrili vrijednost svoga nebeskog zagovornika. O kako bi bilo dobro na taj dan da pošalju svoju djecu u crkvu.

    Dan klanjanja i posvete crkve slavi se u Popovači 21. kolovoza. Ove godine svečanost je predvodio i propovijedao vlč. Dragutin Papič, župnik u Kutini.