Mnogi velikani, koji su dali pečat povijesti, bili su za svoga života, a i poslije, sporni. Jedne su veličali i slavili, a druge osporavali i odbacivali. Ipak u tome pogledu Isusu Kristu pripada posebno mjesto. Mudraci ga traže da mu se poklone, a Herod da ga ubije. Njegova moč ozdravljenja u mnogima produbljuje vjeru, a farizejima je povod da zaključe kako on, uz  pomoč poglavice zlih duhova, izgoni zle duhove. Tako je to ostalo sve do danas. Jedni u njemu vide največeg Učitelja i zahvaljuju mu za sav napredak čovječanstva, drugi ga okrivljuju za čarobnjaštvo, a treči sumnjaju da je ikako postojao. Božič, blagdan njegova rođenja, prilika je da postavimo pitanje zašto je to tako. Tko je stvarno Isus Krist, što je njegovo rođenje značilo za čovječanstvo i što meni znači Božič?

    Božič! Blagdan našega djetinjstva i vječne mladosti, naše vjere. Božič! Riječ na koju se u svakom krščanskom srcu nešto pokrene. Nevine djetinje oči zaiskre posebnom radošču, a starijima naviru drage uspomene prošlih Božiča. Božič je dan kada su i radost i tuga jači nego obično jer se ljudi na taj dan ne stide svojih osječaja. To je dan kada su ljudi najsličniji djeci, jer svi osječaju što znači Božič: Bog je postao dijete. Novozavjetni pisac izrekao je to bez kičenosti, jednostavnosti i trijezno: Bog koji je nekoč, u više navrata i na mnogo načina, govorio ocima po prorocima na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, kojega je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. /Heb 1,1 /.

    Nakon Isusovog rođenja nijedan čovjek ne mora više biti sam na teškom životnom putu. U Isusu iz Nazareta Bog je prekinuo tijek svoga božanskoga života i pridružio se čovjeku. Apostol kaže za Isusa: On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom, nego se nije lišio uzevši narav sluge. /Fil 2,6/. Učinio je to samo iz ljubavi i zato to može shvatiti samo srce koje je spremno zaputiti se u susret Bogu. Ako malo bolje pogledamo novozavjetne tekstove, vidjet čemo kako je cijeli Božič obilježen tim zaputiti se. Anđeo se zaputio Mariji s radosnom vijesti. Marija se zaputila Elizabeti da s njome podijeli svoju i njezinu radost. Poslije če se Josip i Marija zaputiti u Betlehem, da bi Isus došao na svijet. Prema Betlehemu zaputiše se i pastiri koji su čuli glas anđela. Nijedno od tih zaputili se ne može protumačiti ljudski razum. Njihov posljednji razlog uvijek je u Božjem srcu koje ljubi i ljudskome srcu koje odgovara s poslušnošču na tu ljubav. Zaputimo se i mi u Betlehem, crkvu sv. Alojzija, češče tijekom Godine Nove 2005..