U ovom užurbanom vremenu imamo sve manje vremena za sebe, a kamoli za Isusa. No uvijek možemo nači 15 minuta za Njega…

Molitva je zamišljena kao razgovor, razgovor s našim Ocem… Stoga, sklonimo se u šutnju, odijelimo se od vanjskog svijeta, od buke, dođimo pred našeg Gospodina, pred naše Nebo, zamolimo svoga anđela čuvara da moli s nama. Kleknimo pred Presvetim ili zamislimo se pred Presvetim.

Ne trebaš mnogo toga znati da mi se svidiš. Dovoljno je da me ljubiš. Razgovaraj sa mnom jednostavno, kao da razgovaraš s najboljim prijateljem.

Želiš li me za nekoga nešto zamoliti?

Reci mi njegovo ime i kaži što želiš da sada za njega učinim. Traži mnogo toga! Ne ustručavaj se moliti! Govori mi jednostavno i iskreno o siromašnima koje želiš utješiti, o bolesnima čije patnje gledaš, o zabludjelima koje žudiš vratiti na pravi put. Za svakoga od njih reci mi bar jednu riječ.

Što je s tobom, zar ne trebaš i za sebe kakvu milost?

Reci mi otvoreno da si možda ohol, sebičan, prevrtljiv, neuredan… i onda me zamoli da ti pomognem u tvojim malim ili velikim naporima koje činiš da se toga oslobodiš. Nemoj se stidjeti! Mnogi su pravednici, mnogi sveci na nebu imali iste mane kao i ti. Ali oni su ponizno molili… i malo po malo su ih se oslobađali. Nemoj se ustručavati zamoliti me i za zdravlje, za uspjeh u svome radu, poslovima ili učenju. Sve ti to mogu i hoču dati. Želim da me moliš za sve ono što ne priječi tvoje posvečenje, nego ga potiče i olakšava. Reci mi što ti je baš danas potrebno? Što da ti učinim? Kad bi samo znao koliko ti žarko želim pomoči!

Imaš li kakvu osobito potrebu?

Povjeri mi ju! Što te zaokuplja? O čemu razmišljaš? Što želiš? Što mogu učiniti za tvoju obitelj, tvoga brata, sestru, tvoga muža, ženu, tvoga sina, tvoju kčer, tvoje prijatelje, tvoje pretpostavljene… Što ti za njih želiš učiniti? A što želiš da ja za njih učinim? Zar ne želiš da se ja proslavim? Ne bi li želio učiniti neko dobro svojim prijateljima koje jako voliš, a koji možda žive i ne misleči na mene! Reci mi što te danas posebno zaokuplja. Što najviše želiš? Kojim bi to sredstvima ostvario? Reci mi ako ti nešto ne uspijeva i ja ču ti pokazati što je tomu razlog. Zar ne želiš da budem potpuno tvoj?

Osječaš li se možda tužno ili bezvoljno?

Ispričaj mi sve pojedinosti! Što te rastužilo? Tko te je povrijedio? Tko je povrijedio tvoje dostojanstvo? Tko te je prezreo? Povjeri mi sve i uskoro češ mi moči reči da si potaknut mojim primjerom sve oprostio i zaboravio. Kao nagradu utješit ču te svojim blagoslovom. Bojiš li se možda? Osječaš li u duši neku tjeskobu koja je neopravdana, ali te ne prestaje razdirati srce? Baci se u naručje moje providnosti! Ja sam s tobom, tu kraj tebe! Ja sve vidim, sve čujem i ni trenutka te neču ostaviti u nevolji. Osječaš li odbojnost prema ljudima koji su te voljeli, a sada su se od tebe udaljili i zaboravili te bez ikakvoga razloga? Moli se za njih i ja ču ti ih vratiti ako nisu prepreka tvomu posvečenju.

Zar mi nemaš reči i nešto lijepo?

Zašto mi ne dopuštaš da se s tobom radujem, pa ja sam ti uistinu prijatelj. Ispričaj mi što te je jako utješilo i razveselilo nakon našega posljednjega susreta! Vjerojatno si doživio neko ugodno iznenađenje, čuo dobru vijest, primio pismo koje te je razveselilo, doživio znak pažnje. Možda si savladao neku poteškoču, izišao iz bezizlazne situacije? Sve je to moje djelo! Jednostavno mi reci: «Oče moj, hvala ti!»

Zar mi nečeš ništa obečati!?

Ja vidim dubine tvoga srca. Ljude se može prevariti, ali Boga ne! Zato budi posve iskren! Jesi li čvrsto odlučio da se više nečeš izlagati onoj zavodljivoj prigodi za grijeh, da više nečeš čitati onu knjigu koja nadražuje tvoju maštu, da se više nečeš družiti s onim ljudima koji unose nemir u tvoju dušu? Hočeš li opet biti blag, ljubazan i uslužan prema onom bližnjemu kojega si do danas smatrao svojim neprijateljem jer se ogriješio o tebe? Dobro, sada se vrati svojim svakodnevnim obvezama, svojem poslu, svojoj obitelji, učenju. Ali ne zaboravi četvrt sata koji smo ovdje zajedno proveli! Sačuvaj koliko možeš: šutnju, unutarnju sabranost, skromnost i ljubav prema bližnjemu.

Ljubi moju Majku koja je i tvoja Majka.

Dođi mi ponovno sa srcem još ispunjenijim ljubavlju i još predanijim mojemu Duhu. Tada češ svakoga dana u mome srcu nalaziti novu ljubav, novu dobrostivost i novu utjehu.

Tekst sv. Antuna Marije Clareta

Mjesec listopad je posebno posvečen Majci Božjoj i pobožnosti krunice – molitvi koja je vrlo često neshvačena ili krivo shvačena, pa je mnogi smatraju i dosadnom i besmislenom i zastarjelom… A sve to samo zato što je ne poznajemo.

Krunica je ustvari meditacija i mnogi sveti ljudi – poznati i nepoznati kroz povijest Crkve došli su do vrhunaca mistike i kontemplacije upravo po molitvi krunice. Kažu da bi rječnikom glazbe izgovaranje Zdravo Marije u krunici bio ritam, a razmišljanje o Isusovu životu bile bi riječi i melodija. Krunica angažira u molitvi čitavog čovjeka – po razmatranju otajstava aktivira duh, maštu, inteligenciju, po trajnom kontaktu s Marijom angažira nas emotivno, po ponavljanju riječi i prebiranju zrnaca angažira nas na neki način i fizički…

U molitvi krunice lako se ujedine i prepoznaju katolici cijelog svijeta – ona se u svakom dijelu svijeta moli na isti način i divan je doživljaj u velikim svetištima moliti je s mnoštvom vjernika koji iste riječi izgovaraju svatko na svom jeziku.

Izraz “pobožnost” prvo znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi.

Pobožnost se, međutim, zove i zajednički oblik molitve, koji nije strogo liturgijski, več više pučki. Jednostavnijim molitvama i vježbama (primjerice klečanjem, naklonom, i ponavljanjem nekih molitava kroz neko vrijeme i sl.) sakupljeni vjernici iskazuju poštovanjem (časte) pojedina Božja svojstva ili Isusa Krista, Duha Svetoga, Majku Božju Mariji ili pojednog sveca. Tako, primjerice, postoje pobožnosti Srcu Isusovu, simbolu Kristove ljubavi prema čovječanstvu, svetom Josipu i drugim svecima. Cilj svih pobožnosti je da vjernik unaprijedi svoju vjeru i odanost Bogu.

Među poznatijim marijanskim pučkima pobožnostma su “svibanjske večernjice” i “listopadske večernjice”. – Vjernici sabrani u ckrkvi svake večeri dotičnog mjeseca, zajednički mole krunicu. U mnogim crkvama nakon krunice slijedi večernje sveta mise. Treba dodati da ove i slične pobožnosti nisu obvezne kao nedjeljna misa, nego su slobodne, dragovoljne i znak večeg štovanja Blažene Djevice Marije (skračeno rečeno: Gospe).

Ove marijanske pobožnosti imaju stoljetnu tradiciju i preporučuju ih i danas mnogi crkveni dokumenti. Listopad je mjesec svete krunice Po kalendaru se 7. listopada slavi i blagdan Blažene Djevica Marija od Krunice.

Preuzeto sa stranice: www.katolici.org

Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?

Ili bi sakrio neke časopise i postavio Sveto pismo na njihovo mjesto?

Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio crkvenu pjesmaricu?

Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?

Razmišljam… kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva, bi li nastavio raditi stvari koje redovito radiš?

Bi li nastavio govoriti ono što uvijek govoriš?

Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?

Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?

Ili bi možda promijenio svoje namjere tih dana?

Bi li ti bilo drago upoznati ga s tvojim najdražim prijateljima?

Ili bi se ponadao da oni neče navračati dok On ne završi posjet?

Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno?

Ili bi odahnuo kada konačno ode?

Bilo bi zanimljivo znati što bi stvarno radio da Isus kao osoba dođe biti neko vrijeme s tobom.

Došašče je vrijeme iščekivanja.

Čekanje može biti dosadno i frustrirajuče. Postoji li možda u tome neka skrivena dimenzija? Kako možemo preokrenuti naše mrzovoljno iščekivanje u "sveto iščekivanje"?

Bog ugrađuje u naš život velik dio iščekivanja. Čitav Stari zavjet jest jedno veliko iščekivanje. Napokon Bog šalje svoga Sina. Čini se da je iščekivanju došao kraj.

No promisli o vremenu koje je Isus proveo u Nazaretu: čini se kao da Bog daje da Isus čeka. Nakon toga slijedi vrijeme njegova javnoga djelovanja: "Pojavio se, govorio, hodao, molio, liječio, lomio kruh..." U muci opet dolazi tema iščekivanja. Isus se ponaša nevjerojatno pasivno. Prije je on činio puno toga, a sada se puno toga čini njemu: "Uhitili su ga, bičevali, razapeli i bez obzira što mi činite, moja ljubav neče prestati." Ljubav u njegovu srcu čini ovo vrijeme "svetoga iščekivanja".

Na početku Isusova djelovanja, u krštenju na Jordanu, započinje Isusov put uživljavanja (ulaženja) u ljudsku povijest, pojedinačnu i skupnu. Isus staje u red, ali kao – posljednji. U njemu se na neponovljiv način susreču: nebo i zemlja, Bog i čovjek. Njegovo krštenje je krštenje, vodom i Duhom Svetim. Riječ je o onom istom Duhu koji je lebdio nad vodama u času stvaranja, o onom Duhu koji je udahnut u oblikovano tijelo prvoga čovjeka da postane živo biče. To je isti Duh koji je govorio po prorocima, Duh po kojem je Isus začet od Djevice Marije. Taj je Duh lebdio i nad vodama Jordana u trenutku Isusova krštenja. Na našem krštenju i mi postajemo baštinici toga Duha. Bog je u tom trenutku i nad nama otvorio nebo i rekao: „Ti si moje ljubljeno dijete, ti si moja radost i moj ponos.“ Mi to izravno ne čujemo i ne možemo čuti. Doneseni smo na rukama onih čiji smo ponos – naših roditelja. Nad nama se u vremenu i u vječnosti, zauvijek razliježe glas Božje ljubavi: „Ti si moj!“ Jednako tako i sami smo pozvani biti Božji glas drugima: „Ti si moja radost i moj ponos!“ I u drugima zbog toga buditi ponos. Kuda god krščanin ide, ma gdje god se našao i on je kao i Isus, zajedno s Isusom – miljenik Božji. To znači: živjeti u milosti Božjoj.

• 22.01. - 28.01. -devetnica Sv.Ivan Bosco
• 02.02. - 10.02. -devetnica Majci Božjoj Lurdskoj
• 12.02. - 20.02. -devetnica Duhu Svetom
• 10.03. - 18.03. -devetnica Svetom Josipu
• 18.04. - 27.04. -krunica Božanskog Milosrđa
• 18.04. - 27.04. -devetnica Božanskom Milosrđu
• 04.05. - 12.05. -devetnica Majci Božjoj Fatimskoj
• 30.05. - 07.06. -devetnica Duhu Svetom
• 15.06. - 21.06. -šestodnevnica Sv. Alojziju Gonzagi
• 24.06. - 27.06. -trodnevnica Presvetom Srcu Isusovu

Mi često molimo za sebe, za zdravlje, za posao, za obitelj. Znamo moliti i za druge, ali točno ono što mislimo da njima treba, a molitva predavanja i prikazivanja kao da je negdje iščeznula. Molitva je zapravo prinos, kao tamjan što se diže do neba, tako i naše molitve dolaze pred Boga… osoba po osoba, nakana po nakana. Kolika je tek veličina molitve gdje nekoga u duhu samo stavimo pred Gospodina i prikažemo za tu osobu nešto što je pred nama a što ne znamo kako če biti ili završiti?!! No, naravno, nemojmo zaboraviti posljedice takve molitve. Kada nešto prikazujemo za druge, Bog često oteža te situacije, napravi kaos oko nas, zaoštri oštrice, a ti ne možeš više povuči svoje riječi, več si prikazao sav svoj dan za nekoga. To košta, da… ali kolike samo milosti po takvoj molitvi dolaze i nama samima. Učimo se trpjeti, strpjeti, tolerirati, jačamo se i rastemo u vjeri i ljubavi… ima li što ljepše?! Ne bojmo se donositi pred Isusa sebe, svoje bližnje, svoje «neprijatelje», potrebite… i ne bojmo se žrtvovati za njih, davati Bogu svoje sate, minute, trenutke s nakanom za nekoga ili sebe.

Ruke

Probodene ruke, probodene čavlima. Ruke otvorene koje cijeloga života nisu činile drugo nego darivale. Ruke koje su djelovale: radile, ozdravljale, oslobađale od bijede, blagoslivljale....
Kakve su tvoje ruke? Jesu li to ruke otvorene da besplatno pomognu bližnjemu koji treba pomoč?
Oprosti nam, Gospodine, jer su mnogo puta naše ruke bile brze za primiti, a spore za dati, spremne za činiti zlo, lijene za činiti dobro. Gospodine, smiluj se!
 
Noge

Noge (stopala) probodene čavlima, nepomične. Ali koliko su propješačile ove noge: Isus je uvijek na putu, na putovanju, on je onaj koji dolazi… Isus je uvijek činio volju Oca. I nikad se nije zaustavio.
Kakve su tvoje noge? Slijediš li put koji je Isus obilježio, njegovo Evanđelje, slijediš li Njega koji je put, istina i život, pa i u trenutcima poteškoča, ili želiš činiti sve po svojoj volji?
Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta ne želimo slijediti i hodati tvojim putem, mnogo puta ostajemo samo na obečanju da čemo te slijediti kao istinski prijatelji. Gospodine, smiluj se!
 

Glava

Glava okrunjena trnovom krunom, sva njegova Kraljevska moč je moč ljubavi koja daje život za nas. To je sveta glava kojoj su i mudraci prinijeli svoje darove. Ona je prijestolje mudrosti koja je objavila siromasima namisli Božje.
Kakve su tvoje misli, jesu li to misli o Isusu ili misli o ovome svijetu? Slijediš li Evanđelje ili čopor?
Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta naše misli nisu tvoje misli i umjesto da slijedimo mudrost Evanđelja radije slijedimo lažnu mudrost mnogih televizijskih programa. Gospodine, smiluj se!

 
Oči

Oči koje gledaju Oca koji je na nebesima i oči koje gledaju ljude koji su na zemlji. Isus gleda Oca te se izručuje u njegove ruke. Gleda svoje pogubitelje i oprašta im. Isus je gledao i gleda u srce, njegov dobri pogled je pogled dobrog pastira koji poznaje svakoga osobno i ljubi svakoga osobno.
Kakve su tvoje oči i tvoj pogled? Znaš li gledati sa bistrim i milosrdnim očima svoga bližnjega? Znaš li u teškočama podignuti svoje oči Ocu koji je na nebesima?
Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta naš pogled nije čist, jer više puta vidimo samo granice i krivnju, jer zaboravljamo podignuti oči prema nebu. Gospodine, smiluj se!
 

Usta

Usta suha, suha od žeđi. Prima ocat, osječa svu gorčinu… iz ovih usta izlazile su riječi molitve i oprosta. Usta koja su cijeloga života navještala Kraljevstvo Božje, poučavala, nudila Riječi života vječnoga, usta koja su govorila istinu, koja su savjetovala, davala hvalu i blagoslivljala Oca…
Kakva su tvoja usta? Kakve su riječi koje izlaze iz tvojih usta? Jesu li to riječi koje druge tješe? Jesu li jedna jeka Riječi? Razglašuju li miris hvale?
Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta naše riječi su bile riječi obmane, laži, prigovora, a koji puta bile su spremne da uzalud izgovore tvoje ime i uvrijede naše bližnje. Gospodine, smiluj se!
 

Srce

Srce ujedinjeno u ljubavi za Oca i zato je bilo spremno ljubiti svakoga od nas. Jedno srce probodeno, srce kroz koje je prošlo koplje. Srce prepuno ljubavi koja se razljeva na nas. Jedno srce krcato dobrog mišljenja prema nama.
Kakvo je tvoje srce? Kakvim je osječajima ispunjeno? Jeli ujedinjeno u ljubavi prema Ocu, kao i Isusovo ili je podijeljeno? Kakvi osječaji zamučuju bistri izvor tvoga srca? Nastojiš li slijediti Isusov primjer srca koje se otvara i dariva?
Oprosti nam, Gospodine, jer mnogo puta u našem srcu ljubav za tebe i bližnje je veoma mala, malo je zahvalnosti i velikodušnosti u našem srcu.
Oprosti nam jer u našem srcu ima egoizma, zavisti, ljubomore, želimo imati sve i to odmah bez ikakve žrtve, iz našeg srca izvire zlo umjesto ljubavi. Gospodine, smiluj se.

Molitva nam pomaže u boljem upoznavanju i ljubljenju Boga. Molitvom postajemo sve više onakvi kakvi želimo biti: puni ljubavi, integriteta, suosječanja, opraštanja i radosti.

MOLIMO jer ljubimo Boga. A molitva je jedan od glavnih načina za bolje upoznavanje i veče ljubljenje Gospodina.

U MOLITVI nalazimo smisao, snagu i smjer našeg života. Postajemo malo pomalo onakvi kakvi doista želimo biti. Navodimo pet stvari koje nam mogu pomoči na tom putu.

1. Moliti Boga

Biti osoba molitve nije nešto što se postiže vlastitim naporima. Sjetio sam se neke priče pustinjskih otaca, pustinjaka iz rane krščanske prošlosti koji su živjeli u egipatskoj i palestinskoj pustinji a koja zorno prikazuje narav molitve. Mladi monah je upitao starog učitelja: “Koliko mi dugo treba da postignem prosvjetljenje?” Učitelj je odgovorio: “Pet godina.” Monah je zatim upitao: “Ali što ako se doista budem jako, istinski trudio?” Učitelj je odgovorio: «Deset godina.» Molitva je milost od Boga. To nikada ne smijemo zaboraviti. Ali Bog nam tu milost gorljivo želi dati. To je također milost na čije primanje možemo i sami utjecati. Započnimo jednostavno, zamolivši Boga za milost duha molitve. Ne trebamo to tražiti ni na neki dug, ni kompliciran način. Obrati se Bogu u svom srcu i reci nešto poput ovog: “Dragi Bože, doista te želim bolje upoznati. Molim te pomozi mi da budem čovjek molitve. Obznani mi ako postoji išta što mogu učiniti u tom smislu. Amen.” Dobro je moliti Boga za neke stvari. Na kraju krajeva, “Očenaš,” molitva koju nas je Isus naučio djelomično je popis zamolbi Bogu. Stoga mi se čini važno dodati tom popisu još i duh molitve.

2. Usporiti i opažati stvari

Živimo u doba posvemašnje zaposlenosti i strahovitog tempa života. Stoga, mnogi među nama trče naokolo poput nekih 'vjeverica'! I ti se također možeš zateči u poslu i žurbi. Takva okupiranost rađa nestrpljivost. Budi iskren. Gubiš li katkad strpljenje ako su tvoja mikrovalna pečnica ili računalo “odviše spori”? Hvata li te tjeskoba čekajuči u redovima, na semaforima ili ako ti prijatelj kasni pet minuta?

Povjesničari vele da u 19. stolječu dok su ljudi putovali kočijama, nije bilo nimalo neobično da kočija kasni 2-3 dana. Putnici su samo morali sjediti naokolo i čekati da stigne. Možeš li zamisliti da se današnji ljudi tek tako pomire s tim? Nipošto. Danas pobjesnimo ako kojim slučajem naš avion—koji je upravo preletio 900 kilometara za dva sata, kasni 20 minuta!

Teško je biti osoba molitve ako se samo žurimo, obavljamo stotinjak zadataka ili nas zaokuplja 101 stvar koju treba obaviti. Ono što moramo učiniti da postanemo ljudi molitve jest: usporiti. Pokušajte ovo: umjesto gutanja hrane, uživajte u svakom zalogaju. Umjesto jurnjave niz ulicu, šetajte opušteno. Morate li čekati na nešto ili nekoga, oduprite se iskušenju da to vrijeme ispunite radom. Radije upotrijebite tih nekoliko minuta da postanete svjesniji svijeta oko sebe i unutar vas.

Molitva započinje s pozornošču. A pozornost je nešto što se može njegovati. Počinjemo sa zamječivanjem malih stvari: načina kako sunčevo svjetlo struji kroz prozor, cvrkuta crvendača na hrastu, mirisa sapuna u našim rukama, stalnog ritma našeg disanja. Usporiti i obratiti pozornost ključno je za molitvu, jer ono uvečava vjerojatnost da naiđemo na Božje tragove u svom svakodnevnom životu.

3. Počni moliti

Pisac E. L. Doctorow jednom je rekao: “Planiranje pisanja nije pisanje. Govoriti ljudima o pisanju nije pisanje. Pisanje je pisanje.” Isto to se može reči i za molitvu. Planiranje molitve nije molitva. Govoriti ljudima o molitvi nije molitva. Samo je molitva - molitva. A molitva je u biti razgovor s Bogom.

Često započinjem svoju molitvu tako što Bogu velim gdje se nalazim u neko određeno vrijeme: “Bože, danas se osječam izvrsno... Bože, iscrpljen sam... Isuse, tužan sam i ne znam zašto... Bože, tako sam zabrinut zbog toga i toga... Bože, uistinu sam bijesan.” U molitvi, često je dobro započeti baš tamo gdje jesmo i krenuti odatle.

Stara izreka kaže: “Ako si prezaposlen za molitvu, onda si uistinu previše zaposlen.” To znači da si moramo uzeti vremena za molitvu u nekom dijelu našeg dana baš kao što planiramo i sve svoje druge važne aktivnosti. Ne želimo čekati da nađemo vremena za molitvu ili moliti samo kada to poželimo. Naime, kad bismo tako postupali, molili bismo zasigurno veoma malo. Ne, ako želimo usvojiti duh molitve, moramo moliti svakodnevno.

Koje doba dana je najbolje za molitvu? Možda ujutro prije nego li se stvari zahuktaju. Ili možda vam se više sviđa predah usred dana, ili navečer kada se dan bliži kraju. Koje god vrijeme izaberete, molitva vam mora biti od prvotne važnosti - jer Bog je važan, jer doista želite ostvariti dubok osobni odnos s Isusom, jer doista trebate Boga.

Rekao sam da je molitva razgovor s Bogom. To znači da je to dvosmjerna ulica. Tijekom molitve obračamo se Bogu, ali dajemo njemu i priliku da se On obrati nama. Ponekad u molitvi koristimo neke riječi, ponekad ne. Thomas Merton, poznati trapistički monah, jednom je rekao prijatelju neka se prestane tako jako truditi oko molitve. Rekao mu je: “Kako jabuka sazrijeva? Samo čeka na suncu da sazrije.”

4. Potraži pomoč

Ima mnogo predivnih izvora literature koji nam mogu pomoči oko molitve. Nebrojene knjige su napisane o molitvi. Postoje duhovni časopisi u kojima se nalaze kratke meditacije za svaki dan u godini. i ne zaboravite neke mrežne stranice koje govore o molitvi. Samo uguglajte “molitva” i vidjet čete čega sve ima.

Drugi ljudi nam također mogu pomoči oko molitve. Razgovor s prijateljima o molitvi može biti veoma blagotvoran. Zapravo, molitva s njima je čak i bolja. Mnogim je ljudima pomoglo što su se pridružili (ili osnovali) biblijsku grupu ili klub duhovne literature. Neke osobe nađu čak i duhovnika, osobu s kojom se redovito sastaju da podijele svoja iskustva molitve i svakodnevnog življenja. Duhovnici mogu biti svečenici, časne sestre, redovnici, ili laici (žene i muškarci) veoma iskusni u molitvi, a vješti su i u vođenju drugih osoba putovima duhovnog života.

5. Eksperiment

Ima mnogo različitih načina molitve. Eksperimentiranje s raznim oblicima molitve može biti zdravo. Neki ljudi vole moliti krunicu; drugi radije čitaju psalme. Neki vole svakodnevno uzeti odlomak iz Svetog pisma i razmatrati ga. Drugima opet pomaže slušanje duhovne glazbe. Neki se mole dok hodaju ili trče; drugi pak vole sjediti ili klečati. Možete pokušati i moliti Časoslov ili neke druge oblike meditacije.

U želji da postanemo što više ljudi molitve, dobro je upamtiti da je u konačnici molitva ipak samo sredstvo, a ne cilj duhovnog života. Ne molimo samo zato jer volimo moliti. Molimo jer ljubimo Boga. A molitva je jedan od ključnih načina da Boga upoznamo i zavolimo još više. U molitvi nalazimo smisao, snagu i smjer našeg života. Postajemo sve više onakvi kakvi bismo željeli biti: osobe ljubavi, integriteta, suosječanja, opraštanja i radosti.

Što je molitva?

Niže navodimo 10 izjava o molitvi. Dok ih razmatrate, upitajte se: Kako se one slažu s mojim iskustvom? Slažem li se s njima? Zašto se slažem ili ne slažem? Možda češ htjeti razgovarati s Bogom o ovim izrazima glede molitve. Ili razgovarati o ovom članku s jednim ili s dvojicom prijatelja. Možda pripadaš nekoj duhovnoj zajednici u crkvi s kojom bi želio podijeliti reakcije i odgovore na ova pitanja.

“Želja da se molimo jest istodobno i molitva.” (Georges Bernanos)

“Biblija u raspadnutom stanju obično pripada cjelovitoj osobi.” (Nepoznat autor)

“Sve što osobu okreče prema Bogu jest molitva.” (sv. Ignacije Loyola)

“Svrha molitve su dobra djela, dobra djela, dobra djela.” (sv. Tereza Avilska)

“Bolje je moliti iz srca bez riječi, nego s riječima bez srca.” (Mahatma Gandhi)

“Nemoj se nikada moliti u prostorji bez prozora.” (iz Talmuda)

“Molitva je naprosto svjesno bivanje s Bogom.” (Biskup Kenneth Untener)

“Ne molimo da budemo učinkoviti. Molimo jer je Bog – Bog, a mi smo mi, i stoga je taj susret s njim najvažnija stvar u našem životu.” (Jane Ubertino)

“Molitva je ‘gubljenje’ vremena pred Bogom.” (Michel Quoist)

“Molitva je naš skrušeni odgovor nedokučivim iznenađenjima življenja.” (Rabi Abraham Heschel)

Korizma nam danas postavlja odlučujuče pitanje:

Rastem li ja u svojoj vjernosti prema Kristu, u svojoj potrebi za svetošču?

Živim li ja širokogrudno apostolat u svakodnevici, svom običnom radu, među svojim poslovnim kolegama?

Svatko tko u svojoj duši traži odgovor na to pitanje uvidjet če kako je potreban obnovljeni preobražaj da bi Krist u nama živio i da se njegova slika neiskrivljena odrazi u našem ponašanju.

U ovoj Korizmi moramo vidjeti nešto više, a ne samo bilo koje vrijeme, koje se u liturgijskoj godini po pravilu ponovno navrača. Taj trenutak je nepovratan, on je božansko davanje pomoči, koje treba prihvatiti. Isus stupa na našu stranu i očekuje od nas – ovdje i sada – da se uvelike izmijenimo.

Stiže nas glas Dobrog Pastira: ego vocavi te nomine tuo, tvojim sam te imenom zvao. A mi moramo odgovoriti uzvračajuči ljubav ljubavlju: ecce ego quia vocasti me (1 Sam 3,9) – Ti si me zvao, tu sam, s čvrstom odlukom da ova Korizma neče bez traga proteči kao voda preko stijene.

Želim se promijeniti, ponovno obratiti Gospodinu i ljubiti Ga onako kako On želi biti ljubljen.

Posipanje pepelom jest poziv za življenje kroz Korizmu svjesno i intenzivno sudjelujuči u pashalnom Isusovom otajstvu, njegovom križu i uskrsnuču, sudjelovanjem u euharistiji i življenjem milosrđa.

Poruka Pepelnice  s  kojom počinje preduskrsno  pokorničko vrijeme dade se sažeti u jednoj rečenici: "Obrati se čovječe, dok još imaš vremena!"

Poziv na obračenje, s kojim se često susrečemo u Bibliji, poprima na Pepelnicu osobitu hitnost, jer nas podsječa na to, da ne možemo vječno računati s vremenom. Naš zemaljski život je ograničen.
Zato moramo koristiti vrijeme: činiti dobro, odbacivati zlo, živjeti tako, da se svidimo Bogu. Tako promatrana, Pepelnica je ozbiljan dan-dan hitne opomene, i mi razumijemo, zašto je ona zajedno s Velikim petkom glavni dan posta Crkve.
Na drugoj strani upravo smo čuli Evanđelje, da nemamo povoda pokazivati žalosno i kiselo lice i biti potišteni. Zašto ne? Jer poruka o obračenju, kajanju i pokori je radosna vijest, utješna poruka. Nama je rečeno: svejedno gdje stojiš, možeš početi nanovo, možeš pokušati ponovno sa svojom vjerom, s nasljedovanjem Isusa.

Bog čeka na svakoga, i spreman je, svakoga koji se njemu okreče i čini korak prema njemu, prihvatiti. Bog je pun spremnosti na pomirenje, on je kako smo čuli u čitanju: "nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali" (Jl 2,13).

Mi smo doduše često slušali, da trebamo s novim ušima slušati i primjetili, da sve ipak nije tako jasno.

Pepelnica (korizma) poziva nas: zgrabite šansu, pomirite se s Bogom i vašem životu dajte novi pravac!

Najvažnije je kod toga, ako se slijedi taj poziv,  da je namjera unutrašnje odluke: Da, ja hoču nanovo početi, svjesnije živjeti s Bogom i u vjernosti prema njegovim zapovijedima.
Buduči je čovjek biče od krvi i mesa, važno je da se unutrašnje uvjerenje konkretizira prema vani, da se očituje u konkretnom ponašanju. I tu u igru ulaze tri klasične upute za korizmu: